Vlade Divac o razlozima zbog kojih je napustio Srbiju i vratio se u Amerku.

Srpska i svetska košarkaška legenda, Vlade Divac se posle završetka igračke karijere vratio u Srbiju iz Amerike. Bio je predsednik Olimpijskog komiteta. Vlade Divac je neuspešno pokušavao da kupi nekoliko kompanija u Srbiji. Svi njegovi pokušaji ulaganja u Srbiji su propali iz različitih razloga.

Pokušaj kupovine proizvođača mineralne vode „Knjaz Miloš“ iz Aranđelovca nije uspeo. Na ponovljenom konkursu Divac i „Danone“ su se povukli, a preduzeće je kupio FPP Balkan Limitid, privatizacioni fond sa Kajmanskih ostrva.

2005.godine Divac je pokušao da kupi „Večernje novosti“. Vlada Srbije je intervenisala i zaustavila prodaju. Iako je Vrhovni sud Srbije presudio u Divčevu korist, on se ponovo povukao iz kupovine i, razočaran, odlučio da više ne ulaže u Srbiji.

Kod kupovine preduzeća „Voda voda“ je takođe bilo problema.

Vlade Divac je jedan od osnivača humanitarne organizacije koja pomaže deci na prostoru bivše Jugoslavije. Sa šest svojih saigrača iz reprezentacije (Paspalj, Savić, Đorđević, Danilović, Bodiroga i Rebrača) osnovao je humanitarnu organizaciju Grupa 7.

2007. Divac je osnovao Fondaciju „Ana i Vlade Divac“, čiji je cilj pomaganje izbeglicama u Srbiji. Jednu od najvećih donacija ovoj fondaciji dao je košarkaš Vladimir Radmanović, sa 100.000 dolara.

Vlade Divac i njegova supruga Snežana imaju dva sina, Luku i Matiju, i usvojenu kćerku Petru. Petrini biološki roditelji su ubijeni na Kosovu 1999, a porodica Divac ju je iste godine usvojila.

Divac ima i crnogorsko državljanstvo.

Vlade Divac bivši je srpski i jugoslovenski košarkaš. Rođen je u Prijepolju, 3. februar 1968.godine.

Divac je doživeo je niz neprijatnosti zbog kojih je osetio i zdravstvene probleme. O tome je govorio za „Nedeljnik“.

„Neprihvatanje realnosti u kojoj se nalazim dovelo me je do toga da mi je prvo pukao čir, a nekoliko godina kasnije od gorčine koja se skupila u meni i žuč. Osećao sam se kao Kalimero, gde god se okrenem – nepravda. Kada je čovek slab, ljudi to osete i kao zveri krenu da kidišu na njega. Tako da sam imao situacije na svim nivoima izdaje“, rekao je Divac.

„U tom periodu me je jedan radnik zamolio da mu nabavim lek za dete. Zvao je da zahvali kako sam mu detetu pomogao, a onda me je par meseci kasnije pljuvao po žutoj štampi. Kada mu nisu dali pare koje su mu obećali, poslao mi je poruku da su ga izigrali i da se kaje što je to uradio. Ali tada sam već počeo da se osvešćujem i znao sam da se jedino kajao jer mu nisu dali pare. Onda mi je pukao čir i pošto mi je, kao i svim sportistima, tolerancija na bol pomerena do krajnjih granica, danima sam krvario i trpeo bol. Lekari su se borili za moj život i dali mi nekoliko boca krvi. Dan posle, dok sam još bio u šok sobi, zvali su iz neke organizacije za davanje krvi da dok sam još u bolnici napravim reklamu. Ja sam inače jedan od najvećih davalaca krvi u Srbiji“, nastavio je Divac.

2014.godine Divac je doživio porodičnu tragediju. U saobraćajnoj nesreći kod Čačka poginuo je Vladin otac Milenko Divac. Stradao je zbog prevrtanja vozila. Za volanom je bila Divčeva majka Rada, koja je zadobila povrede.

Divac se osvrnuo na pogibiju oca.

„Ipak mi je bilo najgore kada mi je otac poginuo, što ja u tom trenutku nisam znao, kada sam došao u bolnicu a doktorka mi sa vrata, čim me ugledala, kaže: ‘Vaš otac je preminuo.’ Nije bilo ni ‘sedite’. A onda, pred sahranu, zamolim ljude u pogrebnom da mi otvore kovčeg, da se pozdravim poslednji put sa mrtvim ocem, kada ugledam ženu (ona misli da je novinarka) sa foto-aparatom koja hoće da slika. Znate da se i neprijateljima dopusti da sahrane svoje, a meni u mojoj zemlji ni to nisu dali da dostojanstveno uradim, a da ne zarade na meni“.

Samo nekoliko dana posle sahrane oca doživio je novu neprijatnost. Žurio je iz Prijepolja prema Čačku. Vozio je malo brže od dozvoljene brzine. Zaustavio ga je policajac koji je imao oko 30 godina. Prepoznao je Vladu ali hteo se pokazati pred jednim od najboljim košarkašem sa ovih prostora. Divac je priznao grešku i hteo da plati kaznu. Policajac mu je oduzeo kola i naterao ga da put nastavi peške.

Nekoliko meseci kasnije opet je sreo tog policajca.

„Prođe šest meseci i taj dečko dođe sa bolesnom majkom, da me moli da joj pomognem jer ima leukemiju, pa su čuli da sam pomogao već nekoliko ljudi. Ja vidim poznat mi je, ali ne mogu da se setim odakle, dok mi njegova majka nije rekla da je policajac.

„Ubrzo mi je pukla i žuč, od sve gorčine koja se bila nakupila u meni. Tada sam shvatio da služim za dve stvari – da me prikazuju kad dolaze državnici iz sveta, jer nemamo mnogo poznatih i priznatih svetskih faca, i kada im treba pomoć“ rekao je Vlade.

„Ja sam uvek predstavljao narod, tako da je i ovo što mi se dešavalo nešto što su mnogi ljudi u svojim životima na razne načine osetili. Što bi Duško Radović rekao: ‘Jadna je to zemlja kada je njena deca vole više nego ona njih…’.

Vlade Divac se ponovo pokupio i odselio u Ameriku. Često dolazi na ove prostore ali češće u Crnu Goru nego u Srbiju.

Najnoviji postovi

Istražite Više

Otkrijte ekskluzivne priče. Pridružite nam se!

Kategorije