Bivši golman je već šesnaest godina u kolicima. Ovo je tek filmska priča o ljubavi i životu.

Život Zvonka Milojevića obeležio je sudar na auto-putu. Zbog tog sudara je već šesnaest godina u kolicima. Zvonko Milojević ostaće upisan kao najmlađi golman koji je ikada igrao za prvi tim Crvene zvezde.

Zvonko Milojević je bivši srpski fudbalski golman. Rođen je 30. avgusta 1971. u Jagodini. Za prvi tim Crvene zvezde debitovao sa 17 godina. Milojević će ostati upamćen po tituli svetskog prvaka jer je branio za Zvezdu u Tokiju kad je Zvezda postala prvak sveta.
Posle Zvezde branio je u Belgiji za Anderleht i Lokeren sve do kobnog novembra 2007.godine. Za reprezentaciju je branio na deset utakmica.

15. novembra 2007. je doživeo nesreću na auto-putu kod nemačkog grada Ahena. Zvonko je tad sa ocem fudbalera Gorana Lovrea putovao iz Belgije ka Srbiji. Na Milojevićev Audi A6 naleteo je kamion i gurnuo ga na šleper koji se nalazio ispred.
Lovreov otac je prošao sa lakšim povredama. Milojević je zadobio prelom baze lobanje, krvarenje u mozgu, prelom donjih ekstremiteta i prelom kičme. Bio je 12 dana u komi i nekoliko puta operisan.

O tom kobnom danu Zvonko je govorio za Kurir.
I… onda… Vraćao sam se novembra 2007. iz Belgije za Beograd. Na auto-putu kroz Nemačku promašio sam skretanje za Keln. Usporio sam kako bih nakratko video kako da se vratim na pravi put. A onda… Sve je to bilo u trenutku. Prvo su jaka svetla nekog kamiona obasjala moj automobil, a onda se čuo ogroman prasak. Nastao je mrak, tišina… Sve je stalo. Vatrogascima je trebalo tri sata da izvuku Milana Lovrea, oca fudbalera Gorana, i mene. Njemu tada, hvala bogu, nije bilo ništa.

Doživeo sam kliničku smrt, lekari su se borili za moj život, svi organi su mi otkazali, počev od pluća, preko bubrega, do mozga. Probudio sam se posle dvanaest dana iz kome. Spaslo me je to, posle su mi rekli, što sam imao jako srce. Nisam pio, nisam pušio. Eto, i to je jedna od mojih poruka, naročito mladima, to da se ne prepuštaju olako porocima. Čovek jednostavno ne zna šta može sve da mu se dogodi i koliko je dobro ukoliko ne prkosi sudbini.

Zvonkin kum, fudbaler Dejan Stanković, platio je sve bolničke troškove, negu i ostalo.

Pre debija za Zvezdu u Kelnu, Zvonko se zaljubio u svoju sadašnju suprugu Marinu. Na autobuskoj stanici Marina je bila i ispratila Zvonku. Tu na autobuskoj stanici Zvonko je prvi put zagrlio svoju Marinu i pao je prvi poljubac. To je jedna lepa priča.
Marina i Zvonko celog života imaju izvanredan odnos. Sada kad je u situaciji da je nepokretan, Marina se brine o njemu. Zvonko je u suzama o tome govorio za Kurir.
Kad se desila nesreća, rekla mi je: „Zvonko, ti si vodio računa o meni kad si bio na vrhuncu slave, a sada je vreme da ja to tebi vratim. Ja ću biti uz tebe dok si živ. Srećan sam što pored sebe imam ovakvu ženu. Prijatelji se najbolje poznaju kada dođe stani-pani. Lako je u dobru biti dobar, a kada dođe stani-pani, tad je drugačije.

Zvonko je troje dece. Iz braka sa Marinom dobio je sina Mladena. Tada se posvađao sa Marinom i odlučio da se razvedu. Iz inata je oženio Sanju i dobio ćerku Tijanu. Ali volio je samo Marinu, a i Marina je volila samo Zvonku. Ponovo su se venčali i dobili ćerku Magdalenu i od tada 23 godine su zajedno.

Zvonko Milojević i njegova Marina se vole i sada kao i prvog dana. Žive u nadi da će medicina napredovati i da će Zvonko jednog dana stati na svoje noge. To mu od sveg srca želimo.